Skip to main content

Južna Evija - pusto prostranstvo, vetar i kuće koje su gradili zmajevi - prvi deo

Južna Evia- Pawtraveller 
Ako želite da posetite veliko ostrvo koje nije prenatrpano verujem da ćete uživati da provedete svoj odmor na Eviji. Ali, ako tragate za pravom divljinom i turistički nerazvijenim područjima, onda je konkretno južna Evija savršen izbor za vas.

Južni deo Evije je jedinstven i divan, prepun prelepih mesta, ali prva stvar koja se ističe kada dodjete ovde su planine koje ovde dominiraju i po kojima je ovaj deo ostrva i poznat. Ovde se pružaju spektakularni planinski pejzaži, okomite litice u čijim se uvalama skrivaju nestvarne plaže, bajkovite šume, ali i nešto sasvim neobično- drevne kamene kuće koje su prema lokalnom mitu izgradili ni manje ni više nego zmajevi!

Zmajeva kuća- Drakospita

Južna Evia- Pawtraveller
Drakospite su gradjevine prilično bizarnog izgleda, gradjene potpuno bez maltera, koje svojim kamenim blokovima i kitnjastim konstrukcijama i ogradama decenijama zbunjuju arheologe i istoričare koji ne mogu tačno da utvrde namenu ovih misterioznih gradjevina. 

Zašto su izgrađene, da li su to prvobitno bili torovi, bogomolje, kuće radnika u kamenolomu ili možda utvrđene farme, još uvek nije poznato. Narodno predanje nudi čudno objašnjenje povezujući drakospite sa zmajevima ili bićima nadljudske snage pošto su oni jedini bili dovoljno jaki da ih sagrade. Ovo verovanje objašnjava njihov naziv drakospita ili „kuća zmajeva“, po kome se i danas pominju.

Gigantska konstrukcija ovih građevina i njihov krovni sistem i dan danas izazivaju radoznalost arheologa i istoričara, ali su oni još uvek daleko od toga da otkriju sve tajne ovih neobičnih gradjevina. 

Na osnovu keramike otkrivene tokom iskopavanja arheolozi za sada mogu sa sigurnošću postaviti dve od ovih gradjevina u period neolita, ali ipak sama funkcija drakospita ostaje zagonetna. Zna se i da su krajem antike korišćene kao tor za ovce, pa se veruje da su ove strukture verovatno imale različite namene tokom skoro dva milenijuma. 

Poznato ih je nekoliko od kojih se najveći broj nalazi na padinama planinskog grebena oko sela Stira. 

Na izlasku iz Stire u pravcu Kouvelesa postoji putokaz ka stazi kojom se peške možete uputiti u obilazak ovih neobičnih gradjevina. Najdostupnija drakospita je na izlasku iz sela Kapsala, a prekrasan vidik na pejzaž južne Evije ćete pronaći ukoliko se odlučite da obidjete onu poviše Karistosa na vrhu planine Ochi.

Južna Evia- predeo ogromnog prostranstva, mira i vetrova

Aiou Dimitrou- Pawtraveller
Okruženje ovog dela ostrva je lepo sa nekoliko gradića koji su odlično povezani trajektima koji saobraćaju do Atine. Dalje se prostiru brda i planine sa bujnom i bogatom vegetacijom, izvorima, potocima, šumama i velikim površinama prekrivenim cvećem, pa ovaj region odaje utisak ogromnog i pustog predela.

Južna Evija je prilično komplikovana za obilazak i ne možete napraviti plan da u jednom danu obidjete tri plaže sa pauzom za ručak u nekom lepom primorskom mestašcetu, i još računate i da ćete u večernjim časovima biti odmorni za šetnju i večeru u mestu gde ste smešteni. Ovde se plan pravi po principu jedna do dve plaže dnevno, ili plaža i još nešto... i to je to! 

I sve to nije zbog kilometraže, već zbog toga što su mesta razudjena.

Aiou Dimitrou- Pawtraveller
Glavni put koji prolazi kroz ostrvo počinje od Karistosa i prolazi Marmari i mesto Stira dok se krećete ka centralnom delu. On se proteže po vrhu planina i sa njega se, bilo da želite nešto da vidite ili dodjete u neko mesto, ili možda obidjete neku plažu i uvalu, morate isključiti na sporedne puteve koji su uglavnom vijugavi, strmi i uski. Često se svega nekoliko kilometara vozi po tridesetak minuta i duže, pa još toliko nazad do glavnog puta i onda opet kilometri i kilometri kroz puste nenaseljene predele. 

Zbog svega ovoga plan obilazaka treba lepo osmisliti i spajati lokacije koje su blizu ili usput jedna drugoj.

Plaža Aiou Dimitrou i klisura reke Dimosari su ono što smo mi izdvojili da obidjemo jednog dana tokom našeg boravka na južnoj Eviji. 

Uvala Aiou Dimitrou i klisura reke Dimosari

Plaža Aiou Dimitrou u opštini Karistos je jedinstveno mesto koje kombinuje planinu, reku i more!

Aiou Dimitrou- Pawtraveller
Ovaj daleki predeo neverovatne lepote je remek delo prirode. Pećine, beli šljunak i pesak, bistra prozirna voda, i na samom kraju zaliva divlje uvalice pune lastavičjih gnezda oblikuju jedinstven i netaknut pejzaž.

Kada pogledate sa vrha brda kako se sve sakuplja i završava u modrom plavetnilu Egejskog mora zastaće vam dah od sve te lepote.

Dok vozite lagano jer drugačije ni ne može, ispred vas usporeno promiče izuvijani prašnjavi puteljak koji prolazi pokraj živopisnog potoka i kantine u nedodjiji, dok po putu korača po neki avanturista sa slamnatim šeširom, a u daljini se naziru obrisi ogromnih litica kroz koje izviruje nestvarno lepo more. Apsolutno filmska scena kao izvučena iz nekog divnog sna!

Aiou Dimitrou- Pawtraveller
Pravi avanturisti i ljubitelji hajkinga mogu pratiti stazu od istoimenog poluplaninskog sela prelazeći peške kroz prelepu klisuru duž jaruge kroz koju protiče pomenuti potok. Posle kraćeg pešačenja završiće na ovoj prekrasnoj plaži okruženi nesvakidašnjom lepotom koju zajedno kreiraju bujna vegetacija oko potoka, okomite litice, predivna prozirna boja mora, beli šljunak i pesak, i pećine koje nude potpunu osamu. Selo Aiou Dimitrou se nalazi visoko iznad plaže a platani i bogata vegetacija umnogome podsećaju na pejzaže Peloponeza, pa verujem da će istinski ljubitelji prirode i pešačenja neizmerno uživati u šetnji i novom iskustvu. 

Južna Evija nudi još jednu jedinstvenu destinaciju za planinare- klisuru reke Dimosari!

Klisura Dimosari- Pawtraveller
Ova prekrasna planinska klisura se nalazi na severoistočnoj strani planine Ochi i po mnogima je jedna od najlepših klisura u Grčkoj. Ova lokacija predstavlja zaštićeno područje Natura 2000, i ne samo da je lepa nego je i jedna je od najpoznatijih ekoloških lokacija na Eviji.

Iako smo se mi izgubili i besciljno tumarali kroz kamenite jaruge ove klisure, ipak smo uživali u hajkingu pod senkom višegodišnjih platana, divljih maslina i velikih hrastova, dok su nam društvo povremeno pravile koze i poneka kornjača.

Zvuk vode koja teče, cvrkut ptica, bujne zelene padine i pejzaž koji se stalno menja stvaraju mirnu i lepu atmosferu čak i za šetače koji su, poput nas, krenuli stranputicom. Kako bi opis bio kompletniji dodaću i ovo: atmosfera je prijatna čak i za šetače koji se probijaju kroz koprive i prave umerenu buku kako bi se zmije sklonile sa puta, noseći pritom sve vreme u rukama dva mala psa. Eto sada je slika kompletna!

Klisura Dimosari- Pawtraveller
U svakom slučaju ova klisura je van svake sumnje izuzetno mesto preporučeno za ljubitelje netaknute prirode, istinskih prirodnih lepota i fotografije, ali isto tako nije za neiskusne šetače. Prigodna obuća i duge pantalone su "must have" za ovu šetnju!  

Za one bolje pripremljene koji krenu pravim putem, trasa je duga oko deset kilometara. Kaldrmisana staza kreće od Petrokanelo Pass na 954. metra nadmorske visine, prati reku kroz kamenitu jarugu, male vodopade i brzake, prolazi pokraj sela Lenosaioi i završava se na prelepoj Kalijanos plaži. Odvažniji šetači će prirodno izdubljene bazenčiće rečice smatrati idealnim za pravljenje pauze na ovoj ruti i osvežavajuće kupanje tokom letnjeg perioda. 

Klisura Dimosari- Pawtraveller
Ovaj kanjon u srcu planine Ochi je star oko 2000 godina i može se reći da je to najstarija planinska staza na ostrvu, a put kroz klisuru je korišten od davnina da poveže oblast Kalianos i ostala sela rta Cavo "D Oro sa Karistosom.
Danas ova staza i dalje predstavlja prolaznu rutu za pastire i pešačku destinaciju za avanturiste i planinare.

Drugi deo o južnoj Eviji pročitajte klikom na LINK, i zapratite Paw traveller i na Instagramu.


Naše putovanje nastavili smo trajektom u pravcu još jednog neotkrivenog ostrva, pa ukoliko ste propustili da pročitate prvi i drugi deo o ostrvu Skiros, to možete učiniti na linkovima:

Comments

Popular posts from this blog

Ukusi sa putovanja- Barske štufade, zalogaji za pamćenje

Barske štufade- Spičanski specijalitet koji pomera granice Gornji Sustaš-Paw traveller Imali smo privilegiju da prilikom posete Gornjem Sustašu, malom mestu poviše Bara, isprobamo fenomenalne barske štufade, tradicionalni specialitet Spičanskog kraja koji je po receptu svoje svekrve za krsnu slavu pripremila gospodja Zorica Vulezić i počastila nas.   Zorica i njen suprug Slavko bili su naši preljubazni domaćini u  Holiday Home Vulezić  u kome smo proveli sedam dana, i koji su nam na mnogo načina ulepšali boravak. Barske štufade- Paw traveller Iako se može napisati novela o ljubaznosti porodice Vulezić, ipak se vraćamo temi ukusi sa putovanja i fantastičnim štufadama! Barske štufade su jelo koje pomera granice u pripremi junećeg mesa iako se prave od sasvim jednostavnih sastojaka: junećeg mesa, kurkume, vegete, ruzmarina, bibera... začine svakako možete prilagoditi svom ukusu. Bez mnogo filozofije ali sa puno strpljenja i ljubavi prema hrani možete i sami pripremit...

Prag- šta videti i obići za jedan dan?

Prag- Paw traveller Prag- prelep, bajkovit, sa veličanstvenom arhitekturom, fenomenalnim skulpturama, kaldrmom, neverovatnim kulama, crkvenim zidinama… sve ovo zajedno čini da ovaj raskošni grad nikoga ne ostavi ravnodušnim. Jedini negativan utisak koji smo poneli iz Praga su menjačnice, i baš zato što je jedini od njega i počinjemo ovaj post. Prvo što ce vam zatrebati kada stignete u Prag je upravo menjačnica, a ako ste mislili da ćete novac ovde promeniti kao bilo gde u svetu, grdno se varate! Mi smo se opekli odmah po dolasku u Prag razmenivši sto eura za koje smo dobili dvadesetak eura manje nego što je trebalo. E sad, pitate se kako… Prag- Paw traveller Menjačnica je bila u samom centru grada u velikoj prometnoj ulici, na tabli je bilo istaknuto nula posto provizije i kurs zamene valute, ali… najsitnijim slovima koje ni soko ne bi uočio bio je dodatak da razmena po istaknutom kursu važi za iznose preko hiljadu eura. Kada smo shvatili da smo nasamareni, ča...

Jamas!- Ukusi Grčke- RECINA

Recina- grčko vino koje ima dugu tradiciju i koje se uglavnom proizvodi od Savatiana, ne mnogo poznate sorte vinove loze koju karakteriše izuzetno visok procenat šećera u zrnu. Paw traveller Recina je vino koje su ljudi pili još u antičkim vremenima, a kako nisu imali metode hladjenja koristili su smolu za zaptivanje amfora u kojima su držali vino što je rezultovalo autentičan i neobičan ukus ovog pića. Iako Grčka danas proizvodi uzbudljiva vina od groždja Asirtika, Ksinomavra i drugih vinskih sorti, širom centralne Grčke i dalje ima uzgajivača sa velikim vinogradima Savatiana i tržištem za recinu koja se od nje proizvodi. Recina- Paw traveller Ovo vino je karakteristično po tome što se proizvodi uz dodavanje smole bora tokom fermentacije koja mu daje jak i specifičan miris i ukus. Recina vino nije skupo i vredi ga probati, naročito jer je retko na našim prostorima, ali n ema garancije da će vam se ukus svideti čak i ukoliko ste ljubitelj ovakvih stvari jer zbog borove smole ostavlja u...